
Sindrom sagorevanja na poslu je fenomen koji unazad decenijama intrigira naučnu javnost. Prema Svetskoj zdravstvenoj organizaciji reč je o sindromu koji nastaje kao posledica prolongiranja ekspanzije stresa na radnom mestu, a manifestuje se iscrpljenošću, menatlnom distancom od posla i profesionalne uspešnosti. Ono što dodatno ističe značaj ovog fenomena jesu posledice koje ostavlja na zaposlene, radne organizacije, zdravstveni sektor i zemlju.
Šta je zapravo sagorevanja na poslu?
Iako je prvobitno sagorevanje uočeno kod pripadnika pomagačkih profesija, danas gotovo da nema zanimanja koje nije pogođeno simptomima sagorevanja, što se uglavnom objašnjava sve zahtevnijim radnim okruženjem i nerealnim očekivanjima od posla.
Osoba koja pati od sagorevanja na poslu hronično je umorna i ima osećaj da je „emocionalno pojedena”.
Stupa u površne i bezlične odnose sa saradnicima, zbog čega je komunikacija sa ovakvom osobom veoma otežana. Uverena je da nije dorasla radnim zadacima i očekivanjima poslodavaca, što na kraju dovodi do stvarnog pada njenog radnog učinka. Sagorevanje može biti dugotrajan proces koji se manifestuje na različite načine. Naše telo šalje signale. Ti signali mogu biti iscrpljenost i umor, ali mogu biti i bolovi u stomaku, leđima ili glavi. Drugi aspekt burnout-a se ogleda u našem mentalnom stanju — loše komuniciramo sa ljudima, lako se iznerviramo, izolujemo se… Na kraju, sagorevanje utiče i na naš odnos prema poslu, performanse su nam smanjene, a često ni ne vidimo poentu u tome što radimo.
Kako prepoznati sagorevanje na poslu?
Sagorevanje na poslu javlja se u nekoliko faza. U prvoj fazi osoba sa ogromnom energijom i entuzijazmom pristupa izvršenju svih radnih zadataka, sklona je da radi prekovremeno i da nosi posao kući čak i kada se to od nje ne traži. Na ovaj način ona neracionalno troši sopstvenu energiju, što je veliki rizik za kasnije sagorevanje na poslu. Već u drugoj fazi osoba gubi početni entuzijazam, postaje razdražljiva i preosetljiva, zbog čega ulazi u sukobe sa saradnicima, porodicom i prijateljima. Rešenje vrlo često pronalazi u trećoj fazi, kada se izoluje i udaljava od bliskih ljudi i saradnika. Tada počinje da se pita da li uopšte vredi da radi.U poslednjoj, četvrtoj fazi , osoba više nije zainteresovana za posao koji obavlja i ukoliko ostane na poslu, obavlja ga rutinski, sa malo energije. Više nije u stanju da pronađe bilo šta što bi je interesovalo i ne može da prepozna samu sebe.
Simptomi
- Fizički: Iscrpčjenost, loša ishrana, glavobolja i mučnine
- Psihički simptomi
- Kriza u odnosima sa ljudima — Kada se nalazite u procesu sagorevanja, imaćete sve manje energije i volje da održavate zdrav društveni život. Poteškoće u održavanju kontakta sa ljudima, ali i loša komunikacija i iritabilnost su pratioci burnouta.
- Pesimizam i cinizam — Sve češće imate osećaj da vam nije ni do čega, ništa vam nije bitno i ne radujete se ničemu. Vaša negativna osećanja prema poslu se lako mogu preliti u negativan pogled na svet kada ste u burnoutu.
- Apatija prema poslu — Posao vam postaje kamen oko vrata i sve vam je teže da obavljate svakodnevne zadatke. Nemate koncentraciju, nemate motivaciju, odlažete stvari, propuštate rokove… Uopšte ne vidite poentu u onome što radite i potpuno ste ravnodušni prema poslu iako ste ga u početku voleli i zapravo vam se sviđa to čime se bavite.
- Smanjena efikasnost — Počinjete i sami da primećujete da su vaše performanse na poslu sve lošije. Neke stvari koje su vam ranije lako išle od ruke i koje vam nisu predstavljale opterećenje sada vam konstantno vise nad glavom. Ovo je jedan od najizraženijih aspekata sagorevanja jer se može izmeriti u konkretnim brojevima: istraživanja u SAD-u pokazuju da zaposleni u stanju sagorevanja koštaju kompaniju dodatnih 3 400 dolara na svakih 10 000 dolara plate, zbog smanjene produktivnosti. Da ne govorimo o nemerljivom trošku gubitka dobrih i talentovanih radnika.
Ono što je zajedničko kod osoba koje pate od sagorevanja na posla jeste vid iscrpljenosti, osećaj da ne mogu da otresu umor. Sve je to praćeno apatijom prema poslu i osećajem smanjene efikasnosti. Problem sa epidemijom sagorevanja na poslu koja je prisutna mnogo duže nego korona virus je u tome što ljudi često ne prepoznaju da se kreću ka burnoutu i ignorišu signale koje im njihovo telo šalje da nešto nije u redu.
Kako sprečiti (i lečiti) nastanak sagorevanja- burnout?
Dobra vest je da se na burnosut može uticati koja god da je poziciji u organizaciji. Za početak jako je važno da se pronađu informacije o uzorcima, posledicama, simptomima i merama prevencije sagorevanja na poslu, kako bi se mogao prepoznati i krenuti u delovanje i rešavanje istog. Klasične preporuke kao što su redovna ishrana, dobar san i fizička aktivnost su neophodne i ne postoji način da one ne pomognu. Ove stvari su važne jer se time regulišu procesi u telu tako da ono može da obradi sav stres koji se akumulira tokom dana. Ljudi u stanju agorevanja ne mogu da se opuste tokom slobodnog vremena. Nedostatak odmora i nemogućnost relaksacije dublje uvodi u začarani krug burnouta. Dakle, veoma je značajna struktura slobodnog vremena. Ono što je takođe važno i na šta se treba obratiti pažnja jeste i postvaljanje granica. U burnout-u, postavljanje granica pogotovo u rizičnim situacijama (što bi se odnosilo na kretanje iz manje rizične u veću rizičnu situaciju), ima veliku ulogu kroz način na koji osoba komunicira sa drugima, gde se zapravo smatra da je vezbanje komunikacije važno.
Briga o sebi je najvažnija
Najzad, najvažnije je briga o sebi. Ne bi trebalo propustiti da se efikasno i redovno koriste odmori na dnevnom, nedeljnom, mesečnom i godišnjem nivou. Pored pauze za ručak, u radni dan se uključuje i veći broj kraćih pauza od nekoliko minuta. Realno procenjivanje ličnih kompetencija i vreme na raspolaganju prilikom prihvatanja radnih zadataka i izdvajanje vremena za planiranje radnih aktivnosti. Planiranje kao što je već navedeno jeste najvažnije pogotovo ako se imaju u vidu prioriteti. Van radnog vremena jako je važno obezbediti adekvatan odmor od posla i vremena za bavljenje sportom, hobijima i za druženjem. Međutim, ukoliko kod sebe ili kod svojih zaposlenih se već uočavaju neki simptomi sagorevanja, najbolje je da se konsultuje stručnjak koji može pomoći da se osoba lično unapredi na ovom polju.
Ako dođe do sagorevanja na poslu i imaju se poteškoće u pronalaženju izlaza, ili sumnja da možda postoji i mentalno zdravstveno stanje kao što je depresija, trebalo bi potražiti profesionalni tretman. Razgovor sa stručnjakom za mentalno zdravlje može pomoći da se otkriju strategije kako bi se osoba osećala bolje.