“Psihoterapija se sastoji od niza sadašnjih trenutaka, vođenih željom za intersubjektivnim kontaktom, i važnim „trenucima susreta“ između pacijenta i terapeuta.” (D. Stern)
Daniel N. Štern (16. avgust 1934.- 12. novembar 2012.) bio je istaknuti američki psihijatar i psihoanalitički teoretičar, specijalizovan za razvoj novorođenčadi, o kojoj je napisao niz knjiga- od kojih je najznačajnija “Interpersonalni svet odojčadi” (1985). Šternovo istraživanje i konceptualizacija iz 1985. i 1995. godine stvorili su most između psihoanalize i razvojnih modela zasnovanih na istraživanju.
Štern je rođen u Njujorku. Studirao je na Hardvardu, zatim je pohađao koledž Albert Ajnštajn, odsek za medicinu a doktorirao je 1960. godine. Godine 1961. Štern je bio član Freedom Rivers, grupe crno-belih aktivista koji se bore protiv rasne segregacije na jugu. Nastavio je svoju obrazovnu karijeru radeći na NIH-u u oblasti psihofarmakologije od 1962. do 1964. godine. Štern je 1964. odlučio da se specijalizuje za psihijatrijsku negu, završivši specijalizaciju na Univerzitetu Kolumbija na koledžu za lekare i hirurge. Godine 1972. započeo je psihoanalitičko obrazovanje u Centru za psihoanalitičku obuku i istraživanje, Univerziteta Kolumbija. Transformisao je ideje o ljudskoj prirodi u detinjstvu i dao je značajan doprinos u svojim poslednjim danima. Dao nam je teoriju o tome kako stvaramo i delimo maštovite priče ritmičkim pokretima, koje je on nazvao oblici vitalnosti, domen koji izvlači zadovoljstvo i regulaciju iz svih čulnih modaliteta u svesti pokreta, i koji se „razlikuje od domena emocija, osećaja ili spoznaje“ i daje život svim našim poduhvatima.
Bio je dobro poznat kao stručni istraživač ranog afektivnog vezivanja majke i deteta. Istraživanje i otkrića na polju afektivnog vezivanja bila je jedna od njegovih vodećih aktivnosti. Umro je u 78. godini, u Ženevi, u Švajcarskoj, nakon srčane insuficijencije. U svojoj čuvenoj knjizi “Interpersonalni svet odojčeta” iz 1985; Pogled iz psihoanalize i razvojne psihologije, prevedenoj na mnoge jezike, Štern je od samog početka predstavio bebu kao ljudsko biće, posebno nadareno za privlačenje komunikacije od majke. Štern je predložio da se dete razvija u nizu preklapajućih i međuzavisnih faza ili slojeva, koji su sve više interpersonalno sofisticiraniji. On je razlikovao četiri glavna čula sopstva:
-osećaj nastalog sopstva, koji se formira od rođenja do starosti od dva meseca,
-osećaj suštinskog sopstva, koji se formira u dobi od dva do šest meseci,
-osećaj subjektivnog sopstva, koji se formira između sedam i petnaest meseci, i
-osećaj verbalnog sopstva
Prikazao je pojavu svesti o sebi i drugom kao slojevit odel poput zgrade, u kojoj početni talenti ostaju temelj za kasniji napredak. Danova knjiga izazvala je kritičke odgovore sledbenika modernih autoriteta o umu novorođenčadi, Frojda i Pijažea, ali je nova vizija ozdravljena i snažno podržana od strane psihologa koji su 20 godina prikupljali dokaze o pametnim komunikacijskim moćima i instinktima beba za kulturno učenje. U svojoj knjizi, Štern je uveo nove termine; procena afekta; suštinska srodnost; intermodalna tečnost; intersubjektivna povezanost; relacioni afekti; selektivno prilagođavanje; i tako dalje, kako bi uhvatio ono što je izraženo u odnosu beba – majka od samog početka. Šternovi novi termini, postali su jezik drugačije nauke o razvoju bebe u njihovom interpersonalnom svetu. Godine 2000. Daniel je predstavio novo izdanje knjige “Interpersonalni svet odojčeta.” U kasnijem izdanju, Štern je dodao još dva sloja svojoj hijerarhiji sopstva: „suštinsko ja-s-drugim“ koji prethodi subjektivnom sopstvu; i konačno narativno sopstvo, ili ja, koje se razvija iz verbalnog sopstva. On se osvrće na napredak svog razmišljanja i daje promišljene odgovore na primljene kritike, uglavnom od strane psihoterapeuta koji brane klasični psihoanalitički model neuroza.
Godine 1990. Štern je prešao je na Univerzitet u Ženevi kao profesor psihologije, gde razvija veliko interesovanje za celokupno iskustvo majke, u periodima trudnoće, rađanja i nove uloge majčinstva što postaje tema za detaljna istraživanja i nastanka tri knjige: “Dnevnik bebe” (1990.) koji izražava bogatiji pogled na rastuću samosvest; “Konstelacija majčinstva: Jedinstveni pogled na psihoterapiju roditelja i bebe” (1995); i u saradnji sa svojom suprugom Nadiom Brušvajler-Štern, razvojnim pedijatrom i dečijim psihijatrom, “Rođenje majke: Kako vas iskustvo majčinstva zauvek menja” (1998). Ovo poslednje je vodič za buduće i mlade majke gde daju podršku njihovom izuzetnom iskustvu. Daniel se takođe uključio u rad na odnosima bebe sa majkom i ocem zajedno, kao i sa drugim osobama. Društvenost jedne mlade ljudske ličnosti imala je mnogo širu svrhu, da postane svestan akter u saradničkoj zajednici.
U knjizi “Konstelacija majčinstva”, Štern opisuje konstelaciju majčinstva, majčinu instinktivnu usredsređenost na svoje dete i posvećenost svom detetu, kao ključnu za razvoj deteta. To je koncept koji je skovao kako bi opisao mentalnu organizaciju u kojoj je dete najistaknutije. U njemu se opisuje stanje biološke spremnosti primarnog negovatelja. D. V. Vinnicott je ovo stanje nazvao primarnom majčinom preokupacijom. Štern navodi da je ovo promena u načinu razmišljanja za ženu koja više nije fokusirana na svoj partnerski odnos. Umesto toga, ona se fokusira na sebe i svoju bebu. Ovaj novi način razmišljanja, u zavisnosti od kulture, ličnosti i lično, formira „jedinstveni self-sistem, konstelaciju majčinstva, koja se pojavljuje tokom trudnoće i može trajati mesecima ili čak godinama. Tokom nje, „majčino funkcionisanje se u velikoj meri organizuje oko prisustva njene bebe, njenog blagostanja i njihove međusobne povezanosti“, a majka postaje preokupirana zaštitom svog deteta.
Konstelacija može postati manje istaknuta, ali nikada neće nestati: npr. kada je dete u opasnosti, odmah će se ponovo aktivirati. Stern ističe važnost usklađenosti negovatelja tj. odgovora roditelja na potrebe deteta u njihovoj međusobnoj interakciji. „Majkama koje su manje responzivne u interakcijama sa svojim detetom nedostaju ponašanja koja podstiču optimalne nivoe interakcije. Sa druge strane, majke koje su visoko responzivne možda neće uvek imati adekvatne odgovore na potrebe deteta, jer se ne fokusiraju na fizičko ponašanje odojčadi u tolikoj meri koja je neophodna za društvenu svest odojčadi.”
Tijana Tijanić, dipl. psiholog
Literatura:
1. E. S. Person et al eds., The American Psychiatric Publishing Textbook of
Psychoanalysis (2005) p. 180
2. Instructor Biography, Daniel N. Stern, MD, Massachusetts School of Professional Psychology.
2008-02-10
3. Boston Change Process Study Group, 2006
4. Daniel N. Stern, The Interpersonal World of the Infant (USA 1985) p. 11
5. Daniel N Stern, The Motherhood Constelation (London 1998) p. 112
6. Stern, Constelation p.112