Poliklinika Anima Plus

“Privlačna i harizmatična žena sa poremećenom i prelepom dušom i gotovo magičnim darom uvida i intuicije”  Marša Danbar o svojoj majci.

Helen Flanders Danbar, bila je američka psihoanalitičarka koja se bavila psihosomatskom medicinom i psihosomatskom psihologijom. Osnovala je prvu školu psihosomatike u Njujorku. Rođena je u Čikagu 14. maja 1902. godine. Njen otac se bavio elektrotehnikom i matematikom a majka je bila prevodilac i genealog. Imala je mlađeg brata Francisa koji je magistrirao botaniku na Univerzitetu Stenford. Kao dete patila je od pothranjenosti i male telesne težine mada se ona kasnije nije slagala sa tim navodima ističući da je bolovala od poliomijelitisa. Opisivana je kao izrazito nervozno dete koje reaguje burno i intenzivno a što se navodilo kao posledica njene bolesti. Postoje podaci da je sa 15 godina počela da pati od melanholije. Njena majka je imala snažan uticaj na nju kao i njena baka i tetka. Majka je bila glava kuće i veliki zastupnik feminističkog pokreta. Njena baka bila je udovica biskupskog sveštenika a njena tetka koja je opisivana kao oštroumna, tvrdoglava, dominantna i manipulativna, želela je da postane doktorka misionar. Helen je bila introvertna, zatvorena i usmerena na sebe ali i vrlo nadarena. Imalaj e u sebi i očevu sramežljivu i poluzabavnu narav. Bila je niskog rasta, visoka svega 150cm zbog čega je uvek nosila cipele sa viskom platformom. Dok je studirala na Jejlu, njene kolege sa grupe su joj dali nadimak “Džepna Minevra” zbog niskog rasta i velikog talenta i postignuća koja je ostvarivala. Dva puta se udavala. Prvi suprug bio joj je Teodor Peter Volfensberg sa kojim je bila sedam godina u braku a sa drugim, Džordžom Henrijem Soulom imala je kćerku Maršu.

Helen je poznata u svom psihološkom radu po svojoj teoriji o profilima ličnosti i uticaju određenih karakternih struktura na nastanak psihosomatskih bolesti. Govorila je o postojanju četiri tipa ličnosti a to su koronarna, ulkusna, dijabetična i traumatofilna ličnost. Kada se određena ličnost nađe pod uticajem nepovoljnih životnih okolnosti odnosno kada je pod delovanjem nekog stresogenog događaja, sklona je da u zavisnosti od svoje strukture ličnosti oboli od određene bolesti. Smatrala je da bolesti nastaju kao fiziološka posledica odrešenih emocionalnih dešavanja.

Koronarnu ličnost opisuje kao agresivnu, ambicioznu, nestrpljivu, sa perfekcionističkim stremljenjima, radoholičarski nastrojenu, usmerenu na postignuće i ostvarivanje visokopostavljenih ciljeva, kompetitivnu i takmičarski nastrojenu, trudi se da obezbedi stabilne finansijske i materijalne uslove, karijerista je i malo pažnje poklanja svojim emocijama, nesklona je romantičnim izlivima i prepuštanju ljubavnim osećanjima.

Uklusna ličnost je, po mišljenju Danbarove, takođe ambiciozna ali manje agresivna od koronarne, ona je naglašeno aktivna u pokušaju da neutrališe i kompenzuje bazičnu pasivnost. Dugotrajno potiskivanje besa dovodi do pojave gastroduodenalnog ulkusa što je praćeno dalje povećanim lučenjem kiseline u želucu, stezanjem krvnih sudova u zidu želuca i ukoliko ovakvo stanje potraje duže i ne leči se dolazi do stvaranja čira u želucu i dvanaestopalačnom crevu.

Dijabetičnu ličnost odlikuju naglašene oralne karakteristike poput zavisnosti, nesigurnosti, sumnjičavosti, cinizma, sklonist oralnim gratifikacijama i satisfakcijama, anksioznim krizama i depresivnim epizodama. Svoju agresivnost potiskuju, veoma su osetljive na neuspeh i frustraciju a na konfliktne situacije pokazuju neotpornost što dovodi do pogoršanja bolesti.

Traumatofilnu ličnost opisuje kao ambivalentnu prema autoritetima sa izraženom tendencijom da krši nametnute zabrane ili društvene norme jer ih doživljava isto kao one koje je dobijala u detinjstvu od svoga oca. Pružajući otpor ona ih nesvesno prenebregava i radi suprotno od onoga kako se od nje očekuje. Zbog bazičnog osećanja krivice sklona je nesvesnom kažnjavanju odnosno samokažnjavanju pa odatle i ide njena sklonost da se često povređuje u raznim nezgodama ili da doživljava različite nesreće. Doživljavanje nesreća i nezgoda je slično kao preobraćanje psiholoških konflikata u telesne simptome odnosno doživljavanje povreda rasterećuje od nesvesnog osećanja krivice zbog besa, ljutnje i otpora prema autoritetu odnosno ocu.

Njeno učenje o tipovima ličnosti je kasnije odbačeno sa naučnog stanovišta ali je iskorišćeno u radovima dve psihosomatske škole; psihokardiloške koja govori o postojanju ličnosti tipa A sa sklonošću ka kardiovaskularnim odnosno srčanim oboljenjima i psihoonkološke koja govori o postojanju ličnosti tipa C sa naglašenom sklonošću oboljevanja od karcinoma. U praktičnom radu međutim, daleko češće je u upotrebi učenje Danberove jer bolesnik koji oboleva od ulceroznog kolitisa je, po psihološkim karakteristikama, veoma daleko od bolesnika sa akutnim infarktom miokarda. Prvi je po njenom mišljenju pasivan, zavisan, uvek u pozadini dok je drugi aktivan, nezavisan, željan takmičenja i sa naglašenom potrebom da bude vođa.

Posle 1939. god. Helen se povukla iz akademskih krugova a postoje priče i da se odavala alkoholu. Napustila je Američko psihosomatsko društvo. Doživela je tešku saobraćajnu nesreću 1954. godine koju je preživela. Dana 21.avgusta 1959. god. na dan izlaska njene knjige “Psihijatrija u medicinskim specijalizacijama” pronađena utopljena u svom bazenu. Štampa je prvo objavila da je reč o samoubistvu dok je kasnije njena smrt proglašena nesrečnim slučajem. Ironično je i to što postoji podatak da se jedna od njenih poslednjih knjiga zvala “Nesreće i životno iskustvo”.

Jelena Krstić, psiholog

Kontakt:nikolic.jeka@gmail.com

Korišćena literatura: Psihodinamička psihijatrija; Ljubomir Erić